Zgodna Mama

Da. Prestala sam sa pisanjem bloga neko vrijeme. Nisam ni imala vremena.
Danas otvorih i pročitah komentar lady_at pa rekoh, što da ne, napisaću jedan post...
Molim dotičnu da ostavi svoj mail pa joj budem odala neke tajne :)

Elem...
Super jeeee, meni dobro jeeee...kaže jedna pjesma...

Gola istina je da sam opsjednuta kilažom, izgledom, oduvijek...Tačnije, radom na sebi, iznutra i spolja. Konstantno. Samo tako možeš dosegnuti svoj maximum, približiti se savršenstvu.

Sada imam famoznih 55 kg, što je prekrasno u poređenju sa ne-tako-davnih 73-74 kg.
Održavam, ne jedem, vježbam, tu i tamo bude neki kiks, al to je OK.
Uživam u svom tijelu. Osjećam se jako sexy. Davno je bilo kad sam imala ovu kilažu, mislim sa 16 god. Uh...Dobro je to znati, onako, imponuje hahahahahahaha 

Uglavnom, za sve ove godine dobro sam upoznala svoj organizam. Spor je. Ako jedem kao svi normalni ljudi - udebljam se, bez obzira na aktivnosti, vježbe i sl. Šta da radim...
Stekla sam samokontrolu da kuham bogata, gurmanska jela za svoju obitelj - i ne jedem.
Sebi pravim mnogo drugačija. Eh, malo više posla, al isplati se.

Presretna sam što me muž zove "mršavice" (iako realno nisam!). Do nedavno sam se kidala u sebi od bola kada bi se spomenula moja pozadina u bilo kojem kontekstu da je velika...Sada je zove od milja "majo moje"

Sad sam pronašla metodu i držaću je se dok god mogu. A to znači: šta god pomislim da pojedem - ne pojedem. Jedem jedan obrok dnevno. I to malo. Velike količine vode.
Tako održavam ovo novonastalo stanje i idem još dolje.

Čak sam i previše komentara dobila kako sam super smršala, da me to počelo čak smarati...A tako sam ih bila željna čuti prije...
Krajnji cilj mi je 50 kg na mojih 171 cm. Kad dođem do toga održavaću i neću ići dalje.

Neki dan me jedna osoba pitala, nakon što je čula kako se hranim: "Pa do kada misliš tako?"

"Do kraja života."

Sve je prošlo divno. Proslava rođendana mog macija je bila prelijepa, on tako raspoložen i sretan, a ja...sa puno komplimenata. Da...

Izgleda da je vrijedilo. Nisam se odavno vagala, dajem si vremena, ali mislim da kg idu down.

Svi su mi rekli da sam sad super i da ne idem dalje.

A ja? Ja sam odavno bolesna "u glavu".

Dakle, šta dalje?
Nema odustajanja. Ovo je dobro, sve fino...no treba se tu još raditi.
Imam samokontrolu i shvatila sam da samo ja nosim ključ.
Shvatila sam i ako jedem ko i svi drugi - debljam se.
Tada sam nesretna.
Ako gladujem - održavam težinu i mršam.
Tada sam sretna.

Neću više biti tako jako iskompleksirana.
Voljet ću se mnogo više.
Odjeća! Sexy odjeća! Na meni će sve dobro stajati.
Mršam za sve uvrede ikad izrečene na račun moje debljine.
Kao debela osoba nikada ne bi mogla biti sretna.
Vratiću povjerenje u sebe.
Sad sam mlada i sad trebam biti zgodna.
Vrijeme brzo prolazi.
Konačno je došlo vrijeme da uspijem.
Biti mršava je ono što želim više od hrane.
Umrjeću od krivnje ako zeznem stvar sada i sve će pasti u vodu.

I da...prije tačno godinu dana, osjetila sam sreću kao nikada do tada u životu. Postala sam mama. Dobila sam malog andjela!

Od tada, svake večeri zahvaljujem Bogu što me učinio sretnom, što mi je podario nešto najljepše na svijetu i samo ga molim da ga čuva, da uvijek bude živ i zdrav.

Ovaj dan će mi biti bitan do kraja života.

Na ovaj dan sam se i ja ponovo rodila.

Sve što je spavalo u meni probudilo se.

Sve što je mirovalo oživjelo je.

Zato sine, koliko god mislio da si sretan, uvijek kad sunce dodirne mjesec, tada negdje; a gdje - ko to zna; čista biserna kap radosti, jedna jedina, rodi se ni iz čega...Rodi se da bi postojala...Da bi bio sretniji...
I zato neću sada, možda samo ja, da ti poželim sretan ovaj dan...
Želim ti sretan Svaki Novi Dan pa da svakog jutra kad otvoriš snom sljepljene kapke, na jastuku pronađeš Biser sreće...

Duši, najljepši moj, sretan ti rodjendan!

Bliži se čuveni datum 15.06., rođendan mog sina, zbog koga sam i htjela da smršam, da budem lijepa, zategnuta, mlada mama, kakvu on zaslužuje. Još nekih 9 dana i buuuum.

Podvlači se crta. Šta sam uspjela, šta nisam.

Ima dosta pozitivnih pomaka od ove borbe koja traje 2 mjeseca.

Sada već imam 63 kg, znači 10 kg manje.
Osjećam se bolje.
Krećem se lakše.
Mnogo šetam.
Hranim se zdravo.
Ne jedem slatko.
Kosa mi je narasla.
Dobila sam fin ten (solarij).

Kupila sam:
prekrasne retro cipele i ženstvenu haljinu.

Ići ću na frizuru taj dan.

Rezervisali smo restoran.
Biće oko 50 gostiju.
Imaće divnu tortu u obliku nekog junaka iz crtanih filmova.
Pripreme su u toku.

Ej, curo, nema potrebe...

Tako celulit ne nestaje.

Vježbanje je dobro za druge stvari, ali...

...kad ga imaš, imaš ga do kraja života.

Živi s njim.

Utješno.

Dobro je znati.

Nisam sama.

Ja i Victoria's Secret Andjeli.

HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA

...ovo se oteglo nemoguće.
Ko da sam na dijeti čitav život.
Kad bolje promislim, pa samo sam na "novom režimu" 2 mjeseca.
Meni se čini ko stoljeće!
Strašno!
Juče sam pala s nogu. Hodala sam kilometrima po onoj vrućini, dehidrirala i ostala bez daha. Dobri pomaci se danas vide - 66 kg.
Nije mi jasno...zar svaki dan moram sprovoditi torturu???

O divnih li prošlih vremena, o kako je samo lijepo bilo ležati, jesti i spavati...

O šta me snađe sada...

Ljudi moji stojim. U mjestu. Ne mrda se kazaljka na vagi od 16., a danas je 21. Pet j*benih dana. Užasa. Izgladnjivanja.

Šta sad da čovjek radi? Nešto radikalnije, brutalnije???

Opet sam zapala u laganu depru i ubedacila sam se, al totalno.